Petrovac na Mlavi

Petrovac na Mlavi

O imenu Petrovca

Petrovac na Mlavi nikada nije bio veliko mesto, ali postoji kontinuitet u naseljavanju njegovog prostora još od vremena kada se pojavljuju prvi zapisi o naseljima i stanovništvu.

Istorija Petrovca se može podeliti na vreme do 1860. i period posle ove godine. Razlog postavljanja ove vremenske granice je jednostavan. 4. juna 1860. godine selo Svinja je dobilo ime Petrovac. Prema Braničevskom tefteru iz 1467. godine selo Svinje (Karye-i Insvinye) je pripadalo Ždrelu, timaru Hamze , sina Doganovog. Posle ovog pomena, naziv mesta se navodi različito: Svine, Svilne, Svinje i Svinja. Čini se da je kod pisara postojala nedoumica, te su ponekad u isto vreme razni pisari ovo ime pisali kao Svine i Svinje. Bukvalno tumačenje ove reči je jasno da je vezano za naziv životinje svinje. Može da se raspravlja da li naziv potiče od mnoštva divljih svinja koje su nastanjivale područje ovog naselja koje je obilovalo hrastovim šumama, ili možda, od običaja stanovništva da gaje domaće svinje.

Za razliku od današnjeg doba, kada se naselja nalaze neposredno pored suvozemnih ili rečnih puteva, u vreme turske vladavine hrišćanska naselja su uglavnom udaljavana od puteva u brda ili u guste šume. Tu su stanovnici bili sklonjeni od čestog uznemiravanja obesnih Turaka ili drugih razbojnika i pljačkaša.Tako je bilo i sa selom Svine, koje se početkom XIX veka nalazilo sa leve strane Mlave na padini brda, gde je danas groblje sa istim imenom. U Mlavskoj knežini kojoj je Svine pripadalo, ono je bilo jedno od većih naselja. Međutim sedište Knežine se posle drugog Srpskog ustanka nalazilo u Bistrici. Ipak zbog strateškog položaja Svina na raskrsnici važnih puteva u nekom trenutku je sedište Mlavske knežine, odn. sreza, preseljeno iz Bistrice u Svine. I Svine se preselilo, meštani su polako silazili sa brda, prelazili preko mosta i tu su na desnoj strani Mlave, pored raskrsnice i pored sreske kuće, gradili svoje domove.

Značaj Svina je postepeno rastao , onako kako je rastao i broj domova: godine 1820. u Svinu je bilo 89 kuća, a 1859. čak 188 domova.

Sledeće, 1860. godine je doneta odluka da se ime ovog, sada već značajnog sreskog mesta promeni. Do upućivanja molbe za promenu naziva sela Svine došlo je na samom kraju druge vlade kneza Miloša.

Molba upućena knezu Milošu datirana je 27. aprila 1860. godine po starom tada važećem kalendaru u Srbiji. Odobrenje kneza Miloša za promenu imena sela dato je 27. maja 1860. godine i istog dana prosleđeno Ministarstvu unutrašnjih dela.

Predstavku knezu Milošu potpisali su najugledniji građani sela, opštine petrovačko – leskovačke i sreza mlavskog. Na čelu potpisanih nalazili su se namesnik mlavski Milorad Popović, učitelj Stefan Gagić i paroh Ranko Popović. Oni su predlagali da se njihovo selo nazove prema knezu – Veliki Miloševac. Taj deo njihove molbe nije ispunjen. Selu je umesto predloženog dato ime Petrovac, u čast Miloševog savetnika Milutina Petrovića Ere, mlađeg brata Hajduk – Veljka Petrovića. Rođen je 1791. godine u Lenovcu u crnorečkoj nahiji. U toku Prvog srpskog ustanka, oko 1807. godine priključio se Hajduk-Veljku kao bimbaša i sa njim je ratovao sve do Veljkove pogibije 1813. godine.

Petrović je posle ustanka prema zaslugama dobio na upravu Homoljsku kneževinu. Već ostareo knez Miloš Obrenović putujući po Srbiji, posle posete Požarevcu krenuo je drumom ka Svilajncu. Na osnovu raspoloživih podataka, postoje ozbiljne indicije da je u Oreovicu prispela i delegacija mlavskog sreza i da je zamolila kneza da donese ukaz o promeni imena središta sreza. Bilo je vrlo nezgodno predstavljati uglednike ovog mesta : Svinjski načelnik, Svinjski prota, Svinjski učitelj i slično.

Knez Miloš je uslišio njihovu molbu i u zvaničnim novinama knjaževstva Srbije, broj 66 od 4. juna 1860. godine objavljeno je na naslovnoj strani:

Na molbu žitelja sela Svinje u požarevačkome okr (ugu) blagoslovila je NJegova Svetlost rešiti 27.ovoga mes(eca)B.N° 1449. da se isto selo Svinja od sada zove „Petrovac“. Popečiteljstvo vnuternji dela obraća pozor sviju vlasti i svakoga na ovo najviše rešenje, kako bi se po istom svaki mogao upravljati u shodnim prilikama.

Povodom Dana opštine 4. Juna 2002. godine postavljena je bista Milutina Petrovića ispred ulaska u zgradu Skupštine opštine.

Novo ime sela koje je 1873. godine preraslo u varošicu – Petrovac – ostalo je sa kasnijim dodatkom na Mlavi sve do danas.

Istorijski razvoj Petrovca

Konfiguracija terena i obilje vode bili su presudni za nastanjivanje ovog prostora od najranijih vremena. Prema tefteru aračkom iz 1820. godine nahija požarevačka imala je tada u svom sastavu sedam kneževina i to: moravsku, mlavsku, golubačku, kneževinu Omolje (Homolje), Zvižd, Pek, i kneževinu Ram. Varoš Požarevac pripadala je kneževini moravskoj, a selo Svine u čijem će zemljišnom ataru kasnije postati mesto Petrovac, pripadalo je kneževini Mlavi.

Selo Svine bilo je naseljeno srpskim stanovništvom, domorodcima i doseljenicima. 1827. godine u selu je bilo 67 domaćinstava koje se bavilo zemljoradnjom i stočarstvom a nalazilo se pri brdu sa leve strane Mlave, i po broju domova izdvajalo se u grupu od pet najvećih sela u mlavskoj kneževini.

Zemljišni atar i privredne površine prostirale su se na obe strane reke Mlave. Baš zbog toga, ispod sela na Mlavi je sagrađen most preko kojeg su stanovnici Svine prelazili i obrađivali zemlju na desnoj strani reke. Na tom prostoru, sa desne strane Mlave, naspram Svine, postalo je selo Petrovac 1860. godine, i to prvenstveno zbog potrebe administracije kneževine Srbije: da se tu stvori upravno sedište vlasti za ceo kraj oko reke Mlave.

Stanovnici Svine napuštali su staro selo i nastanjivali se na desnoj obali Mlave, gde su formirali novo selo Petrovac.

Zalaganjem meštana i crkvene opštine 1869. godine podignuta je i osvećena Vaznesenjska crkva, jer je to bio jedan od uslova da se Petrovac proglasi varošicom.

Molbom od 19.1.1871.godine 128 petrovčana je tražilo od Ministarstva unutrašnjih dela da se Petrovac proglasi varošicom. Ukaz o proglašenju Petrovca za varošicu potpisao je knez Milan Obrenović 14.5.1873. godine.

U formiranju i razvoju Petrovca veliku ulogu je imala razvijena zanatska i trgovačka delatnost. Najbrojnije zanatlije toga vremena su: abadžije, ćurčije, terzije, obućari, pekari. Balkanski ratovi i 1. sv. rat odrazili su se na dalji razvoj Petrovca. Ipak, zanati i trgovina se i dalje razvija, a ovaj period karakteriše i bogat kulturno – zabavni život u mestu. Organizovan je veći broj zabava, priredbi, u čijoj je realizaciji istaknuto mesto zauzimalo čuveno petrovačko – pevačko društvo « Zora» i diletantsko pozorište Mlava(osnovano 1908.) koje je davalo zapažene predstave. Osnovna škola bila je jedna od stubova kulturnog života varošice, učitelji i građani Petrovca bili su članovi pevačkog društva «Zora», Gimnastičkog društva «Soko», Pozorišnog diletantskog društva «Mlava». Sa izgradnjom nacionalne železnice 1912. godine, Petrovac još brže napreduje i postaje važno tržište za žito, stoku i živinu. Na njegovu pijacu sem požarevačkih dolaze i strani trgovci. Pre II sv. rata bilo je 57 trgovačkih i 72 zanatske radnje.

Po pismima stanovništva vidi se da je Petrovac 1863. godine imao 1227 stanovnika od toga 646 muških i 381 žensko lice u 274 domaćinstava, od kojih 238 bilo zemljoradničkih. Tada je u Petrovcu bio jedan učitelj, jedan umetnik, jedan pisar i dva sveštenika i 28 raznih zanatlija i trgovaca. Kasnije, nalazeći se na raskrsnici puteva i prirodnim uslovima za život Petrovac je stalno narastao da bi 2002. godine dostigao 7851 stanovnika i imao najmanju migraciju u celom kraju.

Za oblast Homolja koja leži u gornjem toku Mlave, u susedstvu Ždrela može da se kaže da je bila vojnička oblast. U 20 naselja od 28 koliko ih je zabeleženo, živele su isključivo ili delimično vojničke porodice, njih ukupno 128.

Kao i sve varošice u Srbiji i Petrovac je svoju egzistenciju doživeo u drugoj polovini XIX veka i početkom XX veka.

Pravoslavna crkva Sv. Vaznesenja podignuta je 1866-1869 godine, osnovna škola 1901. godine, železnička stanica 1911. godine, koja je zatvorena 1969. godine, sreska vlast je ustanovljena 1842. godine, status varošice je dobio 1873. godine, pravo na održavanje vašara 1874. godine, Mlavsku štedionicu 1887. godine.

Danas u oblasti školstva, obrazovanja i kulture Petrovac ima srednju školu „Mladost“, osnovnu školu „Bata Bulić“ osnovanu još 1834. godine, Narodnu biblioteku, Zavičajni muzej, Kulturno-prosvetni centar sa pozorištem, lokalne radio i TV stanice „Mlava“ „Braničevo„.